|
|
| < | ožujak, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj svijetda moj tata ima blogove hehe,evo vam linkici:
blog mog tate
blog mog tate o radu kluba KKK
Dajchy
Mihy
zajednicki
super cura
moja seka
nisam luda za tim zecevima al su fora
evo i meni je dosadila ona rozo-crna boja pa sam stavila ovu osvjezavajucu bijelu.
sutra idem u zagorje weeee malo cu mrdnut iz zagreba.dns sam bila kod doktorice koja me optuzila za ju zajebavam pa jebote kasljem dovest cu ti svjedoke babo!
onda sam nakon odlaska doktoru cekala vadjenje krvi jos 2 jebena sata.dok nam doktorica nije obznanila sretnu vijest:"PAUZAAAAA!"od jebenih pola sata.debili jedni sa isprinranim diplomama,sta oni misle zale se a nis ne rade.za vadjenje krvi se ceka 3 sata!to samo kod nas ima.jeste ikad to vidjeli vani.ne!tamo dodjes kod doktora i on ti izvadi krv,pricekas i saznas naleze i prica GOTOVA!
napokon je bozicno i novogodisnje ludilo gotovo.sad ka tako kazem malo mi je zao ali sam i sita od silnog cestitanja bozica i nove godine.
nezz kaj da pisem,za sutra cu n napisat postic o zagorju i to je to!
pozz dayi,mihiju i soldi
ovaj filmovi su predobri...ja i mihi smo pogledali cijeli prvi i ubojstva drugog a imamo i u planu pogledati u trecem,ali mora moja mama zat za instrukcije.ma pogledat cemo mi to mihy.puffa
evo mene napokon nazad na blogu.vidim nista se nije promjenilo osim kaj je soldo napisala post.
neznm kaj da pisem.ovaj mi je tjedan prosao dobro osim cetvrtka kad smo bili na izletu u osijeku i đakovu.stavit cu slikice poslije.ja sam trebala sjedit s dayom ali ona nije isla,pa sam sjedila s...a s kim nisam.u autobusu nije moglo biti gore.jedan bljuje,jedan kopa nos,jedan spava,jedan slusa glazbu,drugi se dere,a treci nemre disat.za poludit.kretali smo u pol osam i odmah sam znala da ce izlet bit osrednji.zabavno mi je bilo na trgu,u restacu i vani kad smo se slikali kraj drave il kojeg vec dreka,ali mi je u autobusu bilo sranje.ovaj smo tjedan da ne zaboravim pisali kemiju,ja nisam nis znala tak da cu ja vjerojatno na instrukcije.divno!u petak smo imali zupni vjeronauk na kojem je bilo DOSADNO!neki stvarno neznaju zacepit gubice.skoro sam zaspala tam,a da ne pricam da smo morali pisat i to na koljenima.pa dobro da nismo morali klesat u kamen s cekicem dlijetlom.za ubit se!soldo i ja cijelim smo se putem smijale ko budale.nisam nis skuzila kad mi imamo to sranje od zupnog.nije mi jasno zasto se vec pripremamo za krizmu a ona je u 5 mjesecu sljedece godine.boze mili.danas sam ujutro bila na tekmi.moja seka je igrala i spusili su.doma mi je bilo tolko dosadno da sam UCILA!nemres vjerovat.navecer sam s mihijem bila vani.tolko sam se smijala da me trbuh bolio.danas je ono sranje od serije mamutica.bas se pitam kakvo su sranje opet izmislili nasi dragi prijatelji.
mene je zaista iznenadilo da se kod nas tako jako osjeca kriza.remeni se stezu,place se zamrzavaju,jedino se na bogatunima kriza nece osjetit s njihovih 500 000 eura sa ce imat placu 490 000 a jadni oni.
sanader je naravno ukinuo bozicnice(jedino cemu se sirotinja poput nas obicnih smrtnika veseli) i darove za jadnu djecu jos jadnije sirotinje.tolko me to ljuti da ne mogu vise pisati o tome.dodje mi da porazbijam sve kad se sjetim one masne svinje sanadera sa svojim jos masnijm sukerom kako se vesele u svojim vilama i gledaju nas sirotinju kako se polako ali sigurno utapa u dugovima svjetske krize!
Nedjelja,
24.
ožujka
Napisao Jim Willis, 2001.
Ako imate psa – pročitajte
ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela
i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako
si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i
svalio me na leđa te češkao moj trbuh.
Moje razaranje kuće trajalo je
nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali
na tome smo radili skupa.
Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu
kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala
da život ne može biti savršeniji nego što jest.
Išli smo u dugačke šetnje
i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala
samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to
rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak
kad ćeš doći kući.
Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome
poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera.
Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno
i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama,
skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio.
Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam
je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala
sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan.
Onda su došle ljudske
bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje.
Bila sam očarana njihovom
roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput
majke.
Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam
većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam
ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos.
Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir
- jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život
da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu.
Nekada,
kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika
i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio
potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu.
Od "tvog psa"
postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji
se trošio na mene.
Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i
ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih
ljubimaca.
Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj",
ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj.
Bila sam uzbuđena kad smo
krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za
životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe.
Ispunio
si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom".
Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled.
Oni razumiju kakve su
šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima.
Morao si otrgnuti
ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim
te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za
njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i
vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je
živo.
Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati
u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac.
Imao
si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok.
Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno
mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš
drugi dom.
Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako
je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje
koliko im dopuštaju njihove obveze.
Naravno, hrane nas redovito, ali
ja sam već odavno izgubila apetit.
Isprva, kad god je neko prošao pored
mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se
predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će
netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili.
Kada sam shvatila
da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje
sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala.
Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala
sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani.
Kako je to u mojoj prirodi, više
sam se brinula za nju.
Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala
jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja.
Nježno
je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz
obraz.
Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije
nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu.
Kad sam osjetila
ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam
legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako
možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla
mi je "Oprosti".
Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin
posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati,
zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi -
mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog.
I sa
posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako
možeš?" nije bilo upućeno njoj.
Mislila sam na tebe, svog
Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek.
Želim da ti
i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je "Kako
si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala
dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih
ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje.
Slobodno proslijedite
ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog
teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da
tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama,
biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje.
Recite
javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav
život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje
drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo
koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet
i da je svaki život dragocjen.
Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju
ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio
nastanak neželjenih životinja.
OVO JE FAKAT PRETUZNO NEMOJ TE DA SE TO DOGODI I VASEM PSU.
SLIKA MOJIH RUKU DJELO!
www.picnic.com
i tako nedjelja je navecer.upravo sam se vratila iz preduge setnje neseljem s mamom.vidje sam jedng psa koji je sam lutao ulicom dog mu se uzica vukla po podu.toliko mi ga je bilo zao da sam htjela povesti psa sa sobom I JESAM!nakon pola sata maminog negodovanja i duuugih prica o psima naisao je covjek koji mi se puno zahvalio i uzeo mi uzicu iz ruke.malo sam vremena provela s tim bebanom ali me je jako iznenadilo da se odjednom pojavio vlasnik.iako nije bio pretezito zahvalan i kroz zube mi prosiktao hvala pas se zaista poveselio njemu.ah sad idem malo na forum šapice ma gledat tv a onda cu kao i svakog dana bit budna jos 3 sata razmisljajuci koliko je samo nepravde i pohlepnih oholih ljudi na svijetu kojima je u interesu da nekoga da prostite zajebu.a onada cu nakon ta tri sata zaspat suznih ociju.
evo me stigla sam doma.danas nisam bila u skoli jer sam bila kod ortodonta na odljevu za aparatic.kad sam stigla bila sam gladna ko vuk a nisam smjela nista jesti.usla sam u praznu cekaonu i pricekala.uskoro me pozvala sestra.usla sam u ljepo uredjenu ordunaciju i sijela na stari
zubarski stolac.prvo su na redu bili donji zubi a onda gornji.prvo je na metalni kalup stavila neku odvratnu zelenu tvar pa ravno meni u usta i tako dva puta.na kraju jis samo otisak kutnjaka od voska,papiri i mogu doma.no nije to tako brzo proslo bila sam narucena u pola 11 a bila sam tamo 3 sata.u cekaoni su casopisi stari i do 5 godina a stolice stare i potrgane.bar sam mislila da ce cekaona bit ljepsa.a onda sok.sestra mi je donijela papire i najavila mi da cu morat nosit fiksni na sto sam ja iz protesta ustala i pocela glasno pricati da je to ruzno i da necu to nosit.uvjerile su me da je to za moje dobro i da ce mi zubi bit ljepsi i jos su rekle da je to samo 6 godina.kaj je ona luda?!ne zelim pola zivota provest s metalnim okovima na zubima i non stop se povlacit po doktorima.kad sam joj i sama rekla da meni jos nisu ispali svi mljecni zubi ostala je u soku.cudila se i odlucila da se taj fiksni mora sto brze namjestit na moje zube.kutnjaci ti jos spavaju!rekla je a ja sam joj samo potvrdno kimnula glavom.i sta cemo sad?rekla je opet.neznam ja pa valjda je ona doktorica.hehedosla sam doma bas na rebu.pomalo dosadnu seriju al sam ju ipak pogledala.danas mozda idem van kasnije jer mi se stvarno ne da ne da bit doma.
exkluzivne fotkice Nerija:
on je mali crni sto gleda u kameru hihi.
slike su takodjer smanjene.
sorryte ljudi kaj me nije bilo al rekla bum sve.petak je prosao eventualno dobro osim kaj mi u skoli nisu bile dvije frendice dunja i daya al svejedno sam se zabavila na geografiji.kasnije sam bila kod mihija,pa smo isli malo van pa smo otisli doma,a doma me docekao novi max tv.ima sve zivo i bas je super.onda me zvala profa deruci se na mene sta nisam dosla da smo danas trebali imat sat,ja sam joj objasnila da nismo trebali imat sat pa se ispricala i poklopila.subotu sam provela na ispovjedi ujutro di sam bila s marinom,soldinom rodicom i soldom.srela sam adi,martinu,teu,trcaku i dayu pa sam vani brbljala sa soldom i tak...onda smo imali zbor na koji smo dosli svi osim martine koja je svima razglasila da je zbor u 11 a bio je kad je zavrsio zbor.danas sam se morala dizat u 7.hvala bogu da sutra nemamo prvi sat.jer iam misa i u osm pa mi je bilo bolje doc tad.kad sam dosla doma napisala sam lektiru i otisla posjetit baku.napricale smo se,pomogla sam joj nosit stvari s placa a ona me nagradila coksom.hehei kaj da vam jos velim osim ugodan vam ponedjeljak.
Danas me toliko razljutila izjava jedne osobe“ja imam cistokrvnog psa kaj cu imat nekog tam fuj fuj mjesanca ,pa njih treba sve pobit!“ja nisam mogla vjerovati da to svarno cujem.ocito je nekim ljudima bitno kako ce im pas izgledat i da ce ih moc oblacit i nosit u svojim torbama,ali meni takvo nesto apsurdno nikad nece past na pamet.psi su kao ljudi,boli ih kad ih povrijedite,sretni su i tuzni kao i svako zivo bice,i oni tuguju kad izgube voljenu osobu ta i oni su zivo bice.ta pretjerana razlika koju su ljudi stvorili izmedju mjesanca i cistokrvnog psa postaje malo po malo predebilna,jer kao sto postoje ljudi kao ta osoba koja moze reci takvo nesto strasno onda postoje i ljudi kojima takva izjava jednostavno moze zvucati prestrasno.s mog stajalista gledano:mjesanci nemaju iste povlastice kao i cistokrvni, a trebali bi imati zato sto su svi psi jednaki samo sto im ljudi stavljaju naljepnice s recenicama poput:ti nisi jednobojan pa si fuj i tako dalje.to je moje misljenje o tim plitkim ljudima koje neznaju pravu ljepotu prijatelja koji ce vas voljeti ma kakvi god bili.
